Njih dvoje se sreću ponovo, 15 godina nakon prvog susreta. Šona (Fanny Ardant) i Pjer (Melvil Poupaud) su se prvi put sreli slučajno, u bolnici u kojoj Pjer radi. Taj kratak susret je bio dovoljan da Pjer ostane zauvek očaran. Ono što iskače iz očekivanog u ovom filmu jeste razlika u godinama. Šona ima skoro 71. a Pjer je 25 godina mlađi od nje. Pjer je oženjen i ima dvoje dece, ali ponovni susret sa Šonom za njega ne stvara sumnju – ljubav sa Šonom je ono šta on želi.
Zavođenje u ovom filmu je prirodno, onako kako je i u čitavoj francuskoj kinematografiji – trenutno je, nežno, harmonično i eksplicitno. Ljubavnici nam govore da ne postoje ni doba ni mesto za pravu ljubav. No, Šonina i Pjerova okolina ne misli tako – u očima najbližih, njihova ljubav je teško prihvatljiva i problematična. Kako će Šona prihvatiti činjenicu da je srela ljubav u poznoj fazi svog života?